Nije me bilo dulje vrijeme..da.
Prvo sam bila dosta zauzeta,busy pa nisam stigala. onda kasnije nisam jednostavno znala što da napišem zato vam nisam ni odgovarala na komentare[ispričavam se zbog toga] moje emocionalno prežderavanje otelo se kontroli. samo žderem žderem i žderem. kada sam tužna,usamljena uopće nije bitno.sada kada nemam drog. to mi je kao zamjena.ZA SVE.
uh već mi je zlo od te sve silne čokolade
milka ne valjda,ali ju ždeerem ko luda.
hm..tješim se samo da je to privremeno.ipak bolje to nego drog. u svakom slučaju.ali ovo već nije normalno..
a NE MOGU stati..jednostavno ne mogu.
kao da mi hrana popunjava neku prazninu u meni.emocionalnu prazinu.

Nekako mi fali ljubavi.muške ljubavi. ali onda opet možda mi je bolje bez toga,barem sad dok se ne sredim.teško ponekad podnostim muški dodir ne znam možda to ima nešto veze s onim što je bilo u djetinstvu.
u ponedjeljak nakon toliko godina opet sam ga srela.čovjeka koji me seks. zlostavljao kao malu.nisam to željela ali nisam imala izbora.srce mi je jako lupalo i mislila sam da ću se ugušiti.a onda kada sam ga ugledala jednostavno sam rekla sama sebi: pravi se da on nije nitko i da ga sada prvi puta vidiš i sve će biti ok,ništa ti ne može.
Cijelo vrijeme osjećala sam neku napetost,tjeskobu.ne znam.jedva sam dočekala da idemo doma.

Razmišljala sam dosta i već mi je dojadilo to stalno razmišljanje.shvatila sam da se s time sve više ubijam u pojam i svaki novi dan kao danas idem od početka sve je to sranje.našla sam novu metodu,a to je: samo živi.
bez ikakvih glupih ideja ili stalno od sada ću drugačije i onda pogriješim i sve pada u vodu i samo nova razočaranja,iscrpljujuće je.
Umorna sam već..
od sada samo živim i vidjet ću što će biti.

Razmišljala sam i dosta o svojoj dalekoj budućnosti,kada ću navodno imati muža i dijete.ja ću jako voljeti to dijete.biti ću najbolja mama na svijetu.znam da hoću i nikada neću napraviti propuste koje su moji roditelji učinili..
ovo je nešto što sam negdje našla,ne znam sad točno ali jednog dana to ću ja posvetiti svojem djetetu.kada će se ono osjećati tako kako se sada osjećam ja i kada će misliti da nema izlaza.ja ću biti uz njega i ja ću mu pomoći:
Life has no meaning any more does it?
The wine has no taste, and food sickes you,
there seems no reason for any of it,does there?
But what if I could give it back to you.
Pluck the pain,
and give you another life,
one you could never imagine,
and it would be for all time.
And sickness and death
could never touch you again.
Dont be afraid,
Im going to give you the choice I never had.

Ne mogu ovo..probala sam,trudila se..ali preteško je.predaj se jer ne mogu.
nemam snage. ili mi možda nije suđeno..?
Ali probala sam jesam,ne mogu reči da nisam..imala sam volju i želju i krenula sam u to da bude bolje ali neide..nisam ja za to.


Zlo mi je..fizički..jako..

sastavila sam popis,ne znam kako da ga nazovem..
shvatila sam da se jednostavno ne mogu svega odreči odjednom jer mi je previše pa ću pokušati ovako.. svrstat ću dva po dva pa ću kod svakog para izabrati jedno(znam da sada ništa ne kužite ali vidjet ćete što mislim)

ana/mia(anoreksija,bulimija)
samoozljeđivanje/antidepresivi
sredstva za smirenje/cigarete
alkohol i tablete za bolove/droga

1.ne mogu se odreći i ane i mije jer sada kada se više ne drog. i ne pušim počela sam se užasno prežderavati a to vodi do debljanja kojeg ja ne mogu podnijeti. znači ili mogu prestati jesti ili da jedem pa da povračam jer se udebljati ne želim.
Mislim da bi ana bila bolje rješenje barem na neko vrijeme,samo da se izgladnjujem dok ne dođem do te neke svoje željene težine i dok ne budem zadovoljna jer bolje to nego da se prežderavam i povračam tako ću si oštetiti i zube i ždrijelo i želudac,a i to mi je bolesno.
Postoji i treća opcija da se riješim i ane i mije a to bi bila droga što ne dolazi u obzir jer mi je glavni cilj sada da se toga riješim.

2.biti prirodna i svoja i rezati se ili ne rezati se a biti opet skroz nadrog. s tim ilegalnim sranjima koja bi kao "trebala" pomoći kod depresije. a osobno ja sam još više u depresiji kada to pijem.
Samoozljeđivanja se ne mogu odreći,ali sad kad je ljeto morat ću prestati jer ne želim da mi se vide rane.

3.kada sam živcana treba mi nešto da me smiri tako da se ne ozljedim pa mi najbolje dođe jedan helex ili nešto drugo ili cigareta.
Pošto dolazi zabrana cigareta u RH a i kod odvikavanja se udebljaš to onda možda bolje ne. a opet helex isto stvara ovisnost i poslije njega mi se jaako spava i moram leci jer sam skroz izgubljena.

4.ako se već odreknem drog. onda moram imati neku zamjenu osim hrane jer to ne dolazi u obzir(prežderavanje i debljanje mislim) tablete za bolove mi više toliko ne trebaju jer su mi bolovi "uglavnom" prošli,a i prije kada sam se odvikavala postala sam kasnije ovisna o njima(tabletama protiv bolova) zatim alkohol..kao što rekoh treba mi zamjena.

Sada mi je samo glavno da se riješim D. a ostalo će več svojim tokom,e i da se ne udebljam.
Nemojte me osuđivati i kritizirati. ovo je jedini način jer ne mogu sve odjednom..pokušajte shvatiti. ako ne shvaćate,u redu.

Oni koji mi još žele biti podrška neka mi ostave komentar.
Žao mi je...ne mogu drugačije.



..trenutno sam jako tužna,teško mi je i ne znam što ću..užasno se osjećam..oprostite..........

I know that the world is hard and cold it can hurt you bad
I also know it doesnt mean to its not personal
and i know that you gotta try pretty damn hard not to take it personally..

Odlučila sam..nakon mnogo mučenja i razmišljanja konačno poduzeti nešto(nadam se da je to prava stvar i da sam na dobrom putu)
Nije li dovoljno da su neki ljudi zlobni prema meni i rade mi zlo,moram li i ja sama? Spaštam zbog postupaka drugih i kažnjavam se zbog nečega što su oni meni učinili..nije li to jednostavno SULUDO?!!

Ako već oni nisu dobri prema meni najmanje što mogu učiniti za sebe je da sama budem što bolja tj. najbolja prema sebi.
hmm ne znam koliko sad ovo ima smisla što sam rekla...ali nadam se da ste shvatili.

Željela bih vam se SVIMA zahvaliti. odgovaram na svaki lijepi komentar podrške(ukoliko vam još nisam odgovorila,budem.dobit ćete odgovor čim prije,nemam baš vremena i komp. mi je stalno kod tate tako da uzeti to u obzir;))

Jedna blogerica teuta dala mi je izvrsnu ideju,a to je da si točno odredim svoj cilj odnosno stvari koje želim od sebe i života i nakon nekog vremena razmišljanja to sam i učinila.
Sastavila sam popis..svih stvari koje želim postići u životu(kao npr. završiti srednju,upisati i završiti fax,postati samostalna u svakom smislu riječi itd.) možda i kasnije objavim u boxevima svoje ciljeve pa ćete moči vidjeti. da se odmah ispričam zbog č i ć užasno sam nepismena što se toga tiče.
Nego,hvala teuta ovo je najbolji način da započnem.

Ovo je za sve ljude u mom dosadašnjem životu i za one koji će tek doči,da se zna:
Bit ću dobra samo prema ljudima koji su prema meni dobri,a ostali FUCK OFF..imam i ja pravo na malo sebičnosti.ne trebam vas i ne želim!

Od sutra počinjem drugačije(ne znam ni sama kako) ali obećajem sama sebi da ću biti bolja..i prema drugima i prema sebi. Riješit ću se alkohola,droga,svih tabletica i kemikalija,prestati ću toliko se prežderavati,počet ću vježbati u prirodi i probat ću jogu..zdravije ću se hraniti i odnosit ću se prema sebi s poštovanjem. i smatram da bi svatko od nas tako i trebao..:)

Drago mi je jako što ste mi pisali i ostavljali komentare,iznenađena sam jako jer nisam uopće ovo očekivala.
Pišite mi i dalje,ja ću vam čim prije odgovoriti. isto tako možete mi se javiti ukoliko želite i na mail ashleygirl@net.hr ako ne želite javno govoriti o svojim problemima ili zbog nekog drugog razloga,isto tako moram reči da podržavam anonimne komentare jer sam ih dobila nekoliko. ako želite nešto tako osobno podijeliti sa mnom i ostalima a ne želite da se sazna vaš pravi identitet,svakako možete.
a ukoliko mi šaljete mail stavite neki prepoznatljiv naslov jer dobivam puno junk mailova pa ih sve brišem.

A evo i odgovora na vaše anonimne komentare:

jedna nevažna anonimka
-sada kada čitam tvoju životnu priču mogu reči da samo jako slične. kao prvo i meni je otac alkoholičar isto. stalno se iskaljuje na mojoj majci(fizički i psihički) mene uglavnom zlostavlja psihički i prijetnjama često po cijenu života. i onda depresija kod mene se je isto jako rano javila ne znam ni sama možda čak i prije 12 godina s obzirom na sve užase koji su se u obitelji događali.zatim droge..JA OSOBNO NIKAD NISAM UZELA HEROIN samo sam šmrkala tabletice,speed,koka,herion sam samo šmrkala jer nisam stigla doči na špricu jer sam več završila u bolnici. i tada su mi roditelji saznali,prije isto nisu imali pojma. ni da sam bez ruke ostala valjda ni to ne bi uočili. predozirala sam se prije malo više od mjesec dana sasvim slučajno,inače pila sam tablete na receptu od doktorice jer imala sam nekih zdrastvenih problema pa sam tako to sve skupa pomiješala i završila u bolnici.
nisam ni znala da će mi sve to biti previše ali tijelo mi više nije moglo to podnjeti...očito.
a ovo silovanje,ja sam bila kao mala tako da to je drugačije ali znam kako ti je i kako se osjećaš..ovo s pokušaljem ubojstva isto i ja samo što sam si ja žile prerezala i to zbog teške depresije i anoreksije sa 14godina kada sam bila na samom rubu. drogu sam prvi put probala sa 15. isto tako ovo što govoriš za prijatelja i ja sam jednog tako imala i povjerila mu se u vezi anoreksijei on me je izdao i to mi je slomilo i srce i dušu..i tako je to sve kasnije teklo svojim tokom...mogu reči da smo jako slične,tj. da kao da živimo isti usrani život. to mi zapravo nekako govori da možda nisam ni sama kriva za ovo s drogom i da na neki način mogu okriviti oca..?
Jako mi je žao što si to prošla i JAKO BI ŽELJELA I DALJE OSTATI S TOBOM U KONTAKTU i ako želiš možeš mi se i javiti preko maila ashleygirl@net.hr i čuvaj se..svijet je okrutno mjesto i život nas nije mazio,znam kako ti je a ti se samo drži podalje od toga svega a osobito droge...javljaj kako je,želim znati.
:hug:

Ja
-jako mi je žao zbog toga,kod mene je isto bio obiteljski poznanik i roditelji mi valjda još dan danas ništa ne znaju,mada bila sam kasnije u bolnici ali sam bila premala da se sada toga sjećam. svi koji su na bilo koji način bili sexualno zlostavljani znaju i prati ih taj osjećaj srama i manje vrijednosti i svi to znamo..taj osjećaj,za koji mi sami nismo krivi ali sada moramo živjeti s njim. Drži se.i zapamti to nije tvoja krivica,a on će platiti vjeruj mi kad tad..

samo anonimka
-hvala ti na tako pozitivnom komentaru..depresija i samoubojstvo nažalost je su sve češći sastavni dio ljudskih života.ili tako nekako. drago mi je da si pronašla ljude koji te vole svoje prijatelje i što si uz njih postala toliko pozitivna i sretna. meni bog uvijek pošalje nekog u teškim trenucima(barem ja tako vjerujem) ali nekako ih sve otjeram poslije,hmm...ali to je več druga tema. nekako sam shvatila da je depresija sastavni dio mog života i pomirila sam se s tim. ali pokušavam gledati dobru stranu stvari..u svakom zlu neko dobro? hm,..i nadam se da jednog dana ovo sve će biti nezamislivo za život kakav ću onda živjeti. jer biti ću sretna i voljena i voljet ću i živjet ću i biti slobodna. nadam se da je najgore prošlo i da ono dobro tek sad dolazi.:) samo...što ako se varam..?

i zahvaljujem se i ostalim anonimnim blogerima..hvala vam na lijepim riječima i podršci..život ide dalje a mi moramo uzeti najbolje od njega i živjeti.



Šaljem vam svima jedan veliki hug i očekujem vaše kometare i dalje. čim nađem vremena i dobim opet komp javim vam se.

P.S. slušam pjesmu od beatlesa LET IT BE..pa ono let it be...nekako mi je pozitivna i uljeva nadu. usrećuje me svaki put kada ju čujem. kada mi je teško samo mi te riječi dođu u glavu: let it be..there will be an answer let it be..

<3

Kao što sam i objasnila u boxevima tražim sebi slične,ljude koji imaju iste probleme i proživljavaju iste stvari kao i ja.
Ponekad razumjevanje prijatelja ili takozvano "razumjevanje" psihologa nije dovoljno nego ti treba netko tko zna kako je to.netko tko zaista razumije.
Dosta toga sam prošla do sad,imam 17 godina(več 2mjeseca) i trenutno se nalazim na nekom hmm kako da to kažem raskrižju kada se sve čini kako treba a zapravo nije i moram odabrati put kojim želim ići.
Teško je to kad si sam u svemu tome..zato sam i otvorila blog. Ovo nije moj prvi blog,imala sam jedan blog prije gdje sam pisala o svojoj borbi s anoreksijom,kada sam imala 14 godina. tu su bili i proana blogovi a kasnije imala sam i jedan blog gdje sam pisala o svojem svijetu punom droge i alkohola,o ovisnosti i odvikavanjima.
Sada sam dobro..mislim ok sam što se toga tiće jer več 2mjeseca nisam ništa ilegalno uzela tako da fizičke ovisnosti sam se riješila..završila sam u bolnici tako da sam morala prestati željela to ili ne. Još uvijek želim drogu,naravno. osobitno kada sam u depresiji ili kada me netko povrijedi ili razočara,tada mi je najviše potrebna. ali ne uzimam ništa,jer bojim se previše oca..
dosta jedem u posljednje vrijeme,osobito kada sam tužna pa poslije povratim nekad..malo me to brine jer ne želim bulimiju. Često imam te drastične promjene raspoloženja od manije do depresije s čime mi se je bilo puno lakše nositi prije kad sam to kontrolirala s dorgama i antidepresivima,sada imam osjećaj kao da je sve izmaklo kontroli.
Želim se spasiti,ovo je valjda prvi put da to zaista želim..razmišljam o samoubojstvu ali ne bi to učinila..barem ne svijesno.
ZNAM DA NISAM JEDINA i zato sam ovdje..
nadam se da ćete mi pomoći svojim savjetima i podrškom i da ću ja pomoći vama..ŽELIM ZNATI KAKO SE VI NOSITE S TIME jer meni postaje sve teže.



svima vam šaljem jedan veliki hug,i nadam se da ću pronaći ovdje ono što tražim..

<3